Mirine-Fulfinum

Zračna snimka ranokršćanske crkve na Mirinama

Zračna snimka ranokršćanske crkve na Mirinama

Arheološki lokalitet „Mirine – Fulfinum” nalazi se podno tisućljetne gradine Omišalj, u susjednoj uvali Sepen. Lokalitet se rasprostire duž čitave južne površine poluotoka Ert.

Kronološki, u uvali Sepen lokaliteti se mogu nabrojati ovim redoslijedom: Na čistom terenu u početku nastaje grad sa čitavom svojom infrastrukturom. Pretpostavljamo da se sama njegova gradnja može smjestiti u drugu polovinu 1. stoljeća poslije Krista, a prestižni status rimskog municipija stječe gotovo u isto vrijeme – u doba Flavijevaca, kako mu samo puno ime i govori – Municipium Flavium Fulfinum. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je posjedovao glavni gradski trg – Forum – s pripadajućim objektima. Nadalje, u blizini obale istražen je skladišni prostor, te dio luke, koja je nažalost uništena prilikom izgradnje postrojenja DINA-e. Izvan grada tu su ostaci starog puta koji je vodio dalje prema Krku (a s druge strane možda i prema skeli na Vozu, koja je otok mogla spajati s kopnom), a samim tim uz cestu i dvije nekropole, kakav je običaj u rimljana.

Ne zna se kada je grad bio definitivno napušten. Vjerojatno nije bio napušten preko noći, nego se stanovništvo jednostavno rasipalo kroz stoljeća, njegova struktura se mijenjala i vremenom opadala. Grad su počeli zauzimati kroz razdoblje kasne antike i vojnici, sudeći prema nalazu građevine koja se za sada tumači kao vojna postaja - castrum. Nešto kasnije grade se i kule u samoj luci, koje će vjerojatno nadzirati i prolaz kroz riječki kanal – i samim tim morski put ka unutrašnjosti, i rimskoj Italskoj regiji.

Na periferiji grada, sredinom 5. stoljeća gradi se i crkva na Mirinama. Radi se zaista o impozantnoj jednobrodnoj crkvenoj građevini jednostavnog tlocrta u obliku križa. U izvornoj fazi gradnje posjedovala je u pročelju predvorje – narteks ili vestibul, trijem na južnoj strani, te dvije manje pobočne prostorije – preteče sakristiji – sljubljene sjeverno i južno sa ziđem svetišta. Samo svetište jednostavnog je oblika: začelje je ravno, a u njega je upisana slobodnostojeća klupa za svećenstvo. Pred klupom stoji u prostor transepta kratkih krakova isturena „bema” ili dio svetišta zatvoren oltarnom pregradom, koji u svom središtu čuva oltarni grob u obliku križa. U prostoru predvorja, ukopan u živu stijenu i zaliven podnicom od žbuke, pronađen je sarkofag. Uz sarkofag naknadno je smješten i privilegiran grob s dva pokojnika, datiran u razdoblje između 7. i 8. stoljeća. Vjerojatno je u isto vrijeme južnom trijemu nadozidan i atrij, koji u svojim krakovima također posjeduje nekoliko privilegiranih grobnica. Ova će se zajednica razviti kroz stoljeća koja slijede u dobro organiziranu redovničku zajednicu koja će preuzeti, neznamo točno u kojem trenutku, učenje svetog Benedikta, kako nam govore kasniji izvori koji spominju opatiju Svetog Nikole podno Omišlja. Unutar ovog samostanskog kompleksa, uz crkvu koja doživljava preinake prostora i iznutra, nalaze se sa istočne strane manji objekti, memorijalnog, pa zatim i gospodarskog karaktera. Na zapadnoj strani, unutar kasnoantičkog prigradskog kompleksa, najkasnije u 11. stoljeću, smješta se i manja crkva s upisane tri apside, te nadodanom manjom prostorijom s jednom upisanom apsidom u ravno začelje.

Ostaci troapsidalne crkve na lokalitetu Fulfinum-Mirine

Ostaci troapsidalne crkve na lokalitetu Fulfinum-Mirine

Pogled na glavni forumski hram

Pogled na glavni forumski hram

Uljanice s raznim prikazima

Uljanice s raznim prikazima

Stakleno posuđe

Stakleno posuđe

Gruba keramika

Gruba keramika